- Item
- AIAC_1883
- Name
- Doclea
- Date Range
- 100 BC – 602
- Website
- http://www.bsr.ac.uk
Seasons
-
AIAC_1883 - Doclea - 2007From 15-30 October 2007, the first season of a program of geophysical survey commenced at the site of Doclea as a joint research project between The British School at Rome (BSR), the Archaeological Prospection Services of Southampton (APSS) and the Universita’ Degli Studi di Urbino. The survey was undertaken on behalf of Dr. Miomir Mugosa, the Mayor of Podgorica, and the Council of Podgorica under the direction of the Museum of Podgorica (Director - Zorica Mrvaljevic, Dr. Dragan Radovic) as part of the wider ‘New Ancient Doclea’ project. The aim of the geophysical survey was to discover the extent of the remains of the ancient Roman town of Doclea through locating and mapping the presence of subsurface archaeological features, for the purpose of preserving and developing the site as a national heritage site, and where possible to help pinpoint potential areas for excavation. In the central portion of the west area our survey revealed one complete insula block, with inner courtyards and cortiles, and possibly the top portion of a second insula block. The strength and form of the signal suggests there is significant ceramic material surviving beneath the surface. The rest of this west area was largely devoid of archaeological features suggesting that this area represents the outer limit of the Roman urban development. The size and orientation of the insulae make it possible to establish the wider town plan. The eastern portion of our survey area contains the most well preserved standing monumental structures, and in the immediate surroundings the survey revealed buried building complexes in the area directly to the east and west of the forum. There is also a possible street running alongside the forum which is strong evidence to support the projected town plan of Doclea. -
AIAC_1883 - Doclea - 2009U organizaciji JU “Muzeji i galerije“ Podgorice, u periodu od oktobra do decembra mjeseca 2009. godine, realizovana su sondažna arheološka istraživanja, a potom i preventivna zaštita otkrivenih zidova objekta br. IX, koji se nalazi u centralnom dijelu grada Duklje. S obzirom na njegov položaj, pretpostavljeno je da se radi o ostacima kapitolnog hrama. Arheološka istraživanja su sprovedena na dijelu objekta koji se pruža duž dekumanusa, na površini od oko 500 kvadratnih metara. Radi se o objektu na kojem su permanentno vršene prepravke i dogradnje od kojih je sačuvano mnoštvo zidova u različitom stepenu očuvanosti. Najstariji su sačuvani u nivou temeljne zone (pregradni zidovi unutar objekta- duž dekumanusa) dok su mlađi očuvani do visine od oko 1,00 metra. Rađeni su sa dva lica od grubo priklesanog kamena slaganog u pravilne horizontalne redove spojene krečnim malterom sa krupnijim rječnim agregatom. Na dijelu objekta otkriven je i dio zida rađen od pravilno obrađenih kamenih blokova (opus cvadratum) preko kojeg je kasnije izgrađen drugi, rustičnije tehnike i forme. S obzirom da se radi o preventivnoj zaštiti otkrivenih partija zidova odlučeno je da se konzervatorski tretman primijeni na one koji su najugroženiji i koji su skloni razlaganju i prirodnoj destrukciji. Naime, oslobođeni od sloja zemlje, zidovi predstavljaju slobodne forme u prostoru sa rastrešenim vezivnim materijalom tako da su podložni rapidnom razlaganju. Na to ukazuju i gornji redovi kamenih lica koji su nepravilni i ekscentrični u odnosu na pravac pružanja zidova. Na osnovu sagledavanja stanja na terenu tretman je primijenjen na: zapadnom perifernom zidu, u dužini od 19,60. metara; sjevernom zidu u dužini od 23,20 metara; južnom frontalnom zidu u dužini od 6,20 metara i unutrašnjim pregradnim zidovima: zapadnom u dužini od 7,06. metara, središnjem u dužini od 7,06 metara i južnom u dužini od 11,10. metara. Obavljeni su sljedeći radovi: • Mehaničko čišćenje lica i kruništa svih otkrivenih zidnih partija radi uklanjanja rastinja i nečistoće. • Sve zidne površine površine oprane su tekućom vodom. • Uklonjene su sve labilne partije zidova do zdravog vezivnog jezgra. • Izvršeno je preziđivanje svih labilnih partija zidova uz primjenu vezivnog materijala, u omjeru, po nalogu i nadzorom konzervatora. • Na pojedinim mjestima izvršeno je i neznatno nadziđivanje radi dobijanja pravilne forme zidova. Nadziđivanje je vršeno kamenom nađenim pri istraživanjima poštujući tehniku gradnje i pravilnost slaganja kamena u odgovarajućim redovima. • Na svim zidovima urađena je plitka, slivna „zaštitna kapa“ koja će omogućiti stabilno stanje postojećih zidova do konačne konzervacije. Produžni malter za zalivanje zaštitne kape rađen je u odnosu 1:2:5 (cement, kreč i sivi rečni agregat) uz dodatak SN aditiva, po nalogu konzervatora. • Djelimično je izvršeno i fugovanje platna zidova, u gornjim zonama, na mjestima gdje je to bilo neophodno. • Po završenim konzervatorskim radovima uklonjen je preostali građevinski materijal, a teren doveden u zatečeno stanje. -
AIAC_1883 - Doclea - 2010Javna ustanova Muzeji i galerije Podgorice je u jesen 2010. realizovala arheološka istraživanja na lokalitetu Doclea. Ovim istraživanjima u potpunosti je otkrivena očuvana nadzemna konstrukcij kapitolnog hrama. Na zapadnoj strani je dejlimično otkrivena njegova temeljna zona. Utvrđeno je da je zadnji dio stilobata (severni), bar na zapadnoj strani oslonjen na duboko ukopan temeljni zid formiran od tesanog kamena čija visina iznosi oko 1,7 m. U sjevero-zapadnom dijelu je očuvana visini hrama najveća pa zajedno sa dijelom sjevernog zida cele iznosi oko 1,5m. Evidentno je da je pročelje hrama sa južnom trećinom cele svojom plintom oslanjeno na intaktno, prvobitno tlo, koje je od ostalog prostora, npr. dekumanusa uzdiknuto za oko 1 m. U dvorište (atrijum) se ulazilo sa tri strane (istok, zapad i jug). Ulazi sa juga, sa glavne ulice su bio primarani i najraskošniji. Evidentno je da su svi ulazi gradjevinski tretirani u raznim fazama, zatvarani ili sužavani, što u znatnoj mjeri otežava stvaranje kompletne slike o prvobitnom izgledu portika. Dvorište je skoro kvadratnog oblika dimenzija 21x22 m. Veći dio dvorišta je bio popločan obradjenim kamenim pločama uglavnom pravougaonog oblika, od kojih su one koje su postavljene po obodu pločnika nešto uže i u njima je fino uklesan dublji odvodni kanal. Njihovim naspramnim slaganjem se izmedju njih formirao slobodni prostor pravougaonog oblika koji je služio, najvjerovatnije, kao usadnik žrtvenika koji se nalazio ispred hrama. Pločnik se prostirao od stepeništa hrama ka jugu. Njegova maksimalma dužina je oko 15 m, a širina (pravac istok-zapad) oko 10 m. Na sjeveru je pločnik bio limitiran zidom, vjerovatno ograda, na kojoj smo sa istočne strane cele pronašli manj fino obradjeni stubić. Ograda se proteže se pravcem istok-zapad u odnosu na celu i izgradjena od tesanog kamena a na pojedinim mjestima ima sačuvane ostatke slikanog maltera. Hram je izgradjen u središnjem dijelu objekta (svetilište) koji nije u potpunosti definisan a njegove dimenzije okvirno iznose 50m. Uz Decumanus (istok-zapad), dok ka sjeveru (nije definisana cjelina) prelazi duzinu od 40 m. Centralni prostor (atrijum) sa zapada i juga, vjerovtno i sa istoka, definiše niz prostorija sa trijemom okrenutim ka ulicama. Prostorije i trijem sa zapadne strane su uglavnom devastirane i uočavaju se većinom u temeljnoj zoni dok niz prostorija sa juga predstavljaju djelove nekadašnjeg prostranog portikusa koji je u kasnijim fazama doživio mnoge pregradnje i mjenjao svoju primarnu ulogu. Trijemovi su bili široki oko 3,2 m., a prostorije uz njih oko 7 m. Zidovi su od tesanog kamena povezani malterom u pravilnim redovima debljine 0,5 m, i očuvani su do maksimalne visine oko 1 m. S obzirom na kvalitetno zidanje lako se uočavaju mjesta na kojima su vršena prezidjivanja i “krpljenja”. Unutrašnji zidovi ovih prostorija kao i zidovi atrijuma su bili oslikana, uz njih se u sloju gradjevinskog šuta pronalaze brojni fragmenti maltera sa molerajom. Na pojedinim zidovima, a naročito na sjevernom i sjevero-istočnom zidu atrijuma, u donjim zonama se sačuvao sloj dekorisanog maltera koji je u veoma trošnom stanju. Pokušaji da se malter sačuva u većim komadima ili in situ nisu bili uspješni. Stilobat je većim dijelom devastiran a sastojao se od plinte na koju se naslanjala profilisana stopa i ortostata izgradjenog od velikih kamenih blokova nejednakih dimenzija. Jezgro podijuma, prostor izmedju pravougaone konstrukcije ortostata je bio popunjen isključivo rječnim oblucima povezanim krečnim malterom, na taj način formirajući bazu cele ili naosa. Očigledno je da ovi obluci potiču iz korita rijeke Morače. Ovako formirana cela je imala pravougaonu osnovu dimenzija oko 7x9,5 m. Pod cele je od maltera debljine cca 0,06 m. i na njemu su se u sjevernom dijelu uz sjeverni zid cele, sačuvale manje zone mozajičkog poda. Sačuvani djelovi mozajičkog poda su dekorisani uglavnom bijelim i crnim teserama u vidu geometrijskog motiva. U sjevero zapadnom uglu se sačuvala i prva zona sjevernog zida cele a sudeći po brojnim nalazima malih obojenih fragmenata maltera ovaj zid je bio oslikan. Cela je na nekoliko mjesta prekopavana , lako je uočiti mjesta na kojima je izvršena nasilna devastacija. Najvjerovatnije se radi o pokušajima otkrivanja eventualne kripte hrama radi njene pljačke. Jednu od uočenih jama smo ispraznili i ona je bila dubine oko 1,5 m. Na dobijenim profilima se vidjelo da je baza cele u potpunosti formirana od oblutaka. Pročelje hrama, pronaos i stubište nisu sačuvani pa je u ovom trenutku teško donositi adekvatne zaključke. Na osnovu ostataka donje temeljne zone stilobata mogu se predpostaviti dimenzije hrama koje iznose cca. 7 x 14,5 m. Na poziciji sa kojoj bi trebalo da počinje stepenište pronadjena je veća količina ulomaka arhtravne grede i zabata hrama. Pronadjena su i oba bočna akroterija od kojih je onaj koji se nalazio na jugozapadnom uglu hrama u potpunosti očuvan. Centralni akroterij je polomljen i pranadjen je njegov manji dio. Sva tri akroterija su bili brižljivo dekorisana u vidu centralne rozete sa akantusovim lišćem. Jedan veći kameni fragment oblikom podsjeća na zapadnu “polovinu” zabata na kome nema dekoracije. Tokom istraživanja sprovedenih u jesen 2009. g. na jugozapadnoj strani u blizini hrama je pronadjen dio korintskog kapitela pa bi se moglo predpostaviti da su stubovi hrama bili isklesani u korintskom stilu. -
AIAC_1883 - Doclea - 2012U periodu od 01. do 10. marta 2012 godine sprovedena su topografska istraživanja koja su za cilj imala snimanje ostataka bedema i vidljivih arhitektonskih objekata antičke Dokleje. Ovim aktivnostima je obuhvaćen rad na terenu: fotografisanje sačuvanih particija (djelova) bedema i snimanje geopozicionih tačaka. Interpretacija dobijenih podatka predstavljena je u vidu članka u Zborniku radova Nova antička Duklja III. Cilj snimanja je bio da se stvori jedinstvena karta nalazišta, kako bi se jasnije sagledale tačne proporcije i izračunala površina koju je zahvatao gradski areal Duklje. Nužnost ovog snimanja leži u činjenici da je urbanistička mapa Dokleje poslednji put urađena početkom XX vijeka i objavljena u djelu P. Stikotija 1912 godine. Instrument koji je korišćen pri snimanju je totalna stanica marke Leica TCR407. U toku terenskog rada prikupljeno je više od 1000 tačaka. Za početne geo-referentnte tačke uzete su tačke postavljene od strane Željeznice Crne Gore, na stopama stubova želježničke pruge koja prolazi preko lokaliteta. Na osnovu njih prenesene su pomoćne tačke koje su poslužile da es snimi cijela trasa bedema. Težište snimanja se baziralo na snimanju bedema iz razloga slabe očuvanosti istog. Pored toga snimljeni su i vidljivi - konzervirani objekti koji se nalaze u ograđenom prostoru: forum i civilna bazilika, velike i male terme i kapitolni hram. Nakon terenskog dijela rada pristupilo se obradi podataka na kompjuteru. Uklapanjem snimljenih podataka iscrtano je trenutno stanje objekata koji su snimljeni. Ovom prilikom neki objekti kao npr. kapitolni hram su po prvi put inkorporirani u urbanistički plan Dokleje. Koristeći Stikotijev plan a na osnovu orijentacionih tačaka koje su uzete na terenu za neke objekte, uklopljeni su u planu i objekti koji su istraživani sa kraja XIX vijeka a koji su danas u ruševinama ili prekriveni nasipom želježničke pruge. Time je dobijena idealna rekonstrukcija plana grada pri kojoj su greške moguće u particijama bedema koja su jako devastirane i u tačnom položaju objekata koji nisu vidljivi na terenu i za koje se orijentacione tačke nisu mogle da se snime.
-
AIAC_1883 - Doclea - 2017The is no sumArheološka istraživanja na lokalitetu Doclea obavljena su u periodu između 24. juna i 21 jula 2017. godine. Nastavljeno je iskopavanje prostorije 12/IX (dim. 14,6 x 6m) koja se nalazi istočno od hramovskog kompleksa a koja je započeta s istraživanjem prethodne godine. Nastavljeno je istraživanje slojeva čija se starost može odrediti u kasnu antiku, najvjerovatnije IV vijek, kada prostorije oko hrama, pa i ova 12/IX, dobijaju drugu namjenu i najvjerovatnije služe kao radionice za izradu predmeta od stakla. Kasnoantičkoj fazi života na ovom prostoru odgovara popločan pod otkriven u sjeveroistočnom uglu prostorije (sl. 2), temelji staklarske peći u jugoistočnom uglu kao i malterne površine odnosno ostaci od nekada malternog poda koje su otkrivene u nekim djelovima prostorije. Najbogatiji sloj arheološkim materijalom je sloj SJ 10037, u kojem je otkriveno obilje keramike, stakla, kostiju i kao i dosta bronzanog novca, koštanih igala i stalenih narukvica i prstenja. Čitav sloj, vjerovatno predstavlja nabačaj zemlje kada su podovi prostorije probijeni odnosno kada je prestao život na ovom prostoru. Nista manje bogat materijalom je i sloj ispod prethodnog koji je vodjen pod brojem 10 053. Nalazi novca u njemu su jako brojni i različitog datovanja između 2. i 4. vijeka. Od ostalih arheloških nalaza treba izvojiti kockicu za igru napravljenu od kosti. Ovaj sloj predstavlja nivelaciju terena koja je uslijedila neposredno prije zidanja radionice. Tom prilikom nekoliko spolija deponovano je u JI ugao prostorije od kojih se izdvaja skoro ucijelo sačuvani kameni stub. mary for this season. -
AIAC_1883 - Doclea - 2018Arheološka istraživanja na lokalitetu Duklja (Doclea) obavljena su u periodu između 28. maja i 22 juna 2018. godine. Nastavljeno je sa iskopavanjem prostorije 12/IX (dim. 14,6 x 6m) koja se nalazi istočno od hramovskog kompleksa a koja je započeta s istraživanjem dvije godine ranije. Starost prostorije određena je velikim brojem otkrivenog novca koji je jasno smiještaju u kasnu antiku tačnije u prvu polovinu IV vijeka. Postavljene pretpostavke u vezi njene upotrebe povezuju je sa radioničarskim kompleksom u kojem su se izrađivali/prodavali proizvodi od stakla. Kasnoantičkoj fazi života na ovom prostoru odgovara popločan pod otkriven u sjeveroistočnom uglu prostorije, temelji staklarske peći u jugoistočnom uglu kao i malterne površine odnosno ostaci od nekada malternog poda koje su otkrivene u nekim djelovima prostorije. U ovogodišnjoj kampanji se okončalo sa istraživanjem njenog kasnoantičkog horizonta. Istraživanje je obuhvatilo iskopavanje tamnomrkog sloja koji je vodjen pod brojem 10 053. Nalazi novca u njemu su jako brojni i različitog su datovanja u rasponu između I i IV vijeka. Ovaj sloj predstavlja nivelaciju terena koja je uslijedila neposredno prije zidanja radionice. Vremenu izgradnje takođe pripadaju nekoliko mušnica odnosno prostora gdje se miješao malter kao i veća jama (SJ 10 055) u kojoj je gašen kreč. Još jedna stratigrafska cjelina otkrivena u ovoj prostoriji predstavlja veću otpadnu jamu prečnika 2m u kojoj je bačena velika količina kuhinjskog posuđa i životinjskih kostiju. U većem dijelu prostorije stiglo se do rimskog sloja iz II vijeka, čija će buduća iskopavanja pokazati u kakvom su odnosu sa kasnoantičkim horizontom. Od ostalih pokretnih nalaza iz prostorije 12/ IX osim pomenutog novca treba izdvojiti srebrni prsten, bronzanu cjelovitu fibula, koštane igle i stilus. Osim prostorije 12/13 započeta su istraživanja zapadnog dijela prostorije 13/IX (dim. 11 x 8m) koja se nalazi odmah istočno. Uklonjeni su površinski slojevi u cijeloj površini prostorije pri čemu je otkriven sloj urušenog krova i veliki ulaz (širine 2, 90m) sa glavne gradske ulice cardo maximus. Prostorija je na zapadnoj strani bila podijeljena na dvije odaje. U južnoj odaji otkriven je pod u koji je inkorporiran mozaik otkrivenih dimenzija 3,30 x 1,50m. Mozaik je ukrašen u duhu kasne antike, izdijeljen geometrijskim motivima i poljima i pletenicama u bojama crne, bijele, crvene, roze, zelene. Nalazi novca otkriveni direkno na podu svjedoče da je i ova prostorija korišćena u prvoj polovini IV vijeka. U sjevernoj odaji takođe je otkriven pod koji je rađen u mješovitoj tehnici upotrebom malter i opeka. Međutim, pod je u južnem dijelu probijen i uništen ukopavanjem sloja SJ 10063. U tom sloju otkrivena je razvučena ostava od 91 novčića u emisiji kovanja od Konstantina I do Valentinijana II. Osim rimskog novca ostava je sadržala i manji broj nalaza od gvožđa i bronze između kojih se ističu nož većih dimenzija, djelovi brave i karike i djelovi nakita. The is no summary for this season.
Media
- Name
- Doclea
- Year
- 2007
- Summary
-
en
From 15-30 October 2007, the first season of a program of geophysical survey commenced at the site of Doclea as a joint research project between The British School at Rome (BSR), the Archaeological Prospection Services of Southampton (APSS) and the Universita’ Degli Studi di Urbino. The survey was undertaken on behalf of Dr. Miomir Mugosa, the Mayor of Podgorica, and the Council of Podgorica under the direction of the Museum of Podgorica (Director - Zorica Mrvaljevic, Dr. Dragan Radovic) as part of the wider ‘New Ancient Doclea’ project. The aim of the geophysical survey was to discover the extent of the remains of the ancient Roman town of Doclea through locating and mapping the presence of subsurface archaeological features, for the purpose of preserving and developing the site as a national heritage site, and where possible to help pinpoint potential areas for excavation.
In the central portion of the west area our survey revealed one complete insula block, with inner courtyards and cortiles, and possibly the top portion of a second insula block. The strength and form of the signal suggests there is significant ceramic material surviving beneath the surface. The rest of this west area was largely devoid of archaeological features suggesting that this area represents the outer limit of the Roman urban development. The size and orientation of the insulae make it possible to establish the wider town plan.
The eastern portion of our survey area contains the most well preserved standing monumental structures, and in the immediate surroundings the survey revealed buried building complexes in the area directly to the east and west of the forum. There is also a possible street running alongside the forum which is strong evidence to support the projected town plan of Doclea. - Summary Author
- Leonie Pett
Media
- Name
- Doclea
- Year
- 2009
- Summary
-
me
U organizaciji JU “Muzeji i galerije“ Podgorice, u periodu od oktobra do decembra mjeseca 2009. godine, realizovana su sondažna arheološka istraživanja, a potom i preventivna zaštita otkrivenih zidova objekta br. IX, koji se nalazi u centralnom dijelu grada Duklje. S obzirom na njegov položaj, pretpostavljeno je da se radi o ostacima kapitolnog hrama.
Arheološka istraživanja su sprovedena na dijelu objekta koji se pruža duž dekumanusa, na površini od oko 500 kvadratnih metara. Radi se o objektu na kojem su permanentno vršene prepravke i dogradnje od kojih je sačuvano mnoštvo zidova u različitom stepenu očuvanosti. Najstariji su sačuvani u nivou temeljne zone (pregradni zidovi unutar objekta- duž dekumanusa) dok su mlađi očuvani do visine od oko 1,00 metra. Rađeni su sa dva lica od grubo priklesanog kamena slaganog u pravilne horizontalne redove spojene krečnim malterom sa krupnijim rječnim agregatom. Na dijelu objekta otkriven je i dio zida rađen od pravilno obrađenih kamenih blokova (opus cvadratum) preko kojeg je kasnije izgrađen drugi, rustičnije tehnike i forme.
S obzirom da se radi o preventivnoj zaštiti otkrivenih partija zidova odlučeno je da se konzervatorski tretman primijeni na one koji su najugroženiji i koji su skloni razlaganju i prirodnoj destrukciji. Naime, oslobođeni od sloja zemlje, zidovi predstavljaju slobodne forme u prostoru sa rastrešenim vezivnim materijalom tako da su podložni rapidnom razlaganju. Na to ukazuju i gornji redovi kamenih lica koji su nepravilni i ekscentrični u odnosu na pravac pružanja zidova. Na osnovu sagledavanja stanja na terenu tretman je primijenjen na: zapadnom perifernom zidu, u dužini od 19,60. metara; sjevernom zidu u dužini od 23,20 metara; južnom frontalnom zidu u dužini od 6,20 metara i unutrašnjim pregradnim zidovima: zapadnom u dužini od 7,06. metara, središnjem u dužini od 7,06 metara i južnom u dužini od 11,10. metara.
Obavljeni su sljedeći radovi:
• Mehaničko čišćenje lica i kruništa svih otkrivenih zidnih partija radi uklanjanja rastinja i nečistoće.
• Sve zidne površine površine oprane su tekućom vodom.
• Uklonjene su sve labilne partije zidova do zdravog vezivnog jezgra.
• Izvršeno je preziđivanje svih labilnih partija zidova uz primjenu vezivnog materijala, u omjeru, po nalogu i nadzorom konzervatora.
• Na pojedinim mjestima izvršeno je i neznatno nadziđivanje radi dobijanja pravilne forme zidova. Nadziđivanje je vršeno kamenom nađenim pri istraživanjima poštujući tehniku gradnje i pravilnost slaganja kamena u odgovarajućim redovima.
• Na svim zidovima urađena je plitka, slivna „zaštitna kapa“ koja će omogućiti stabilno stanje postojećih zidova do konačne konzervacije. Produžni malter za zalivanje zaštitne kape rađen je u odnosu 1:2:5 (cement, kreč i sivi rečni agregat) uz dodatak SN aditiva, po nalogu konzervatora.
• Djelimično je izvršeno i fugovanje platna zidova, u gornjim zonama, na mjestima gdje je to bilo neophodno.
• Po završenim konzervatorskim radovima uklonjen je preostali građevinski materijal, a teren doveden u zatečeno stanje. -
en
Organized by the Public Institution "Museums and Galleries" of Podgorica, in the period from October to December 2009, archeological excavations with probes were carried out, and then preventive protection of the discovered walls of building no. IX, located in the central part of the town of Doclea. Given its position, it is assumed that it is the remains of a capitol temple.
Archaeological excavations were carried out on the part of the building that extends along the decumanus, on an area of about 500 square meters. It is a building to which permanent repairs and additions were made, of which many walls have been preserved in varying degrees of preservation. The oldest are preserved at the level of the foundation zone (partition walls inside the building - along the decumanus) while the later ones are preserved up to a height of about 1.00 meters. They were constructed from both sides by rough-dressed stone set into regular horizontal courses connected by lime plaster mixed with larger gravel aggregate. In one part of the building, a part of the wall was revealed which was made of regular ashlars (opus quadratum), which was covered later on by another wall, made with a more rustic technique and shape.
Since preventive protection of the revealed parts of the walls was necessary, we decided to apply conservational treatment to those most damaged and prone to erosion and natural destruction. These walls free of soil layers are essentially free-standing forms with crumbling binding material, so they are liable to rapid erosion. The upper lines of stones, which are irregular and eccentrically placed in relation to the direction of walls, illustrate this fact. Based on the information gained on the field, we have made the decision to apply the treatment on: the western peripheral wall, 19.6m in length; the northern wall 23.2m long; the southern wall 6.2m in length and the inner partition walls: the western wall 7.06m in length, the middle wall with a length of 7.06m, and the southern wall which is 11.1m long.
The following works have been completed:
• Mechanical cleaning of the front side and crown of all uncovered walls for the removal of dirt and vegetation.
• All wall surfaces were cleaned with water.
• All brittle parts of the walls were removed to leave just the healthy and solid connective core.
• The reconstruction of all the removed parts of the walls was carried out with the use of bonding material, under the supervision of the conservator.
• Smaller-scale reconstruction in certain places was carried out to give the walls a regular shape. The reconstruction was carried out with stone found during the excavation, using the original construction technique and regular placement of stones in suitable courses.
• A shallow “protective cap” was applied on each wall, which will stabilize the condition of the existing walls until the final conservation work is completed. The plaster for the protective cap was mixed with proportions of 1:2:5 with an SN additive, at the conservator’s suggestion.
• The grouting of the wall surface covering was partially finished in the upper zones, in the places where it was necessary.
• After the conservatory work was finished, the rest of the construction material was removed, and the site was presented as it had been before the work. - Summary Author
- Magdalena Radunović
- Research Body
- Muzeji i galerije Podgorice
Media
- Name
- Doclea
- Year
- 2010
- Summary
-
me
Javna ustanova Muzeji i galerije Podgorice je u jesen 2010. realizovala arheološka istraživanja na lokalitetu Doclea. Ovim istraživanjima u potpunosti je otkrivena očuvana nadzemna konstrukcij kapitolnog hrama. Na zapadnoj strani je dejlimično otkrivena njegova temeljna zona. Utvrđeno je da je zadnji dio stilobata (severni), bar na zapadnoj strani oslonjen na duboko ukopan temeljni zid formiran od tesanog kamena čija visina iznosi oko 1,7 m. U sjevero-zapadnom dijelu je očuvana visini hrama najveća pa zajedno sa dijelom sjevernog zida cele iznosi oko 1,5m. Evidentno je da je pročelje hrama sa južnom trećinom cele svojom plintom oslanjeno na intaktno, prvobitno tlo, koje je od ostalog prostora, npr. dekumanusa uzdiknuto za oko 1 m.
U dvorište (atrijum) se ulazilo sa tri strane (istok, zapad i jug). Ulazi sa juga, sa glavne ulice su bio primarani i najraskošniji. Evidentno je da su svi ulazi gradjevinski tretirani u raznim fazama, zatvarani ili sužavani, što u znatnoj mjeri otežava stvaranje kompletne slike o prvobitnom izgledu portika. Dvorište je skoro kvadratnog oblika dimenzija 21x22 m. Veći dio dvorišta je bio popločan obradjenim kamenim pločama uglavnom pravougaonog oblika, od kojih su one koje su postavljene po obodu pločnika nešto uže i u njima je fino uklesan dublji odvodni kanal. Njihovim naspramnim slaganjem se izmedju njih formirao slobodni prostor pravougaonog oblika koji je služio, najvjerovatnije, kao usadnik žrtvenika koji se nalazio ispred hrama. Pločnik se prostirao od stepeništa hrama ka jugu. Njegova maksimalma dužina je oko 15 m, a širina (pravac istok-zapad) oko 10 m. Na sjeveru je pločnik bio limitiran zidom, vjerovatno ograda, na kojoj smo sa istočne strane cele pronašli manj fino obradjeni stubić. Ograda se proteže se pravcem istok-zapad u odnosu na celu i izgradjena od tesanog kamena a na pojedinim mjestima ima sačuvane ostatke slikanog maltera.
Hram je izgradjen u središnjem dijelu objekta (svetilište) koji nije u potpunosti definisan a njegove dimenzije okvirno iznose 50m. Uz Decumanus (istok-zapad), dok ka sjeveru (nije definisana cjelina) prelazi duzinu od 40 m. Centralni prostor (atrijum) sa zapada i juga, vjerovtno i sa istoka, definiše niz prostorija sa trijemom okrenutim ka ulicama. Prostorije i trijem sa zapadne strane su uglavnom devastirane i uočavaju se većinom u temeljnoj zoni dok niz prostorija sa juga predstavljaju djelove nekadašnjeg prostranog portikusa koji je u kasnijim fazama doživio mnoge pregradnje i mjenjao svoju primarnu ulogu. Trijemovi su bili široki oko 3,2 m., a prostorije uz njih oko 7 m. Zidovi su od tesanog kamena povezani malterom u pravilnim redovima debljine 0,5 m, i očuvani su do maksimalne visine oko 1 m. S obzirom na kvalitetno zidanje lako se uočavaju mjesta na kojima su vršena prezidjivanja i “krpljenja”. Unutrašnji zidovi ovih prostorija kao i zidovi atrijuma su bili oslikana, uz njih se u sloju gradjevinskog šuta pronalaze brojni fragmenti maltera sa molerajom. Na pojedinim zidovima, a naročito na sjevernom i sjevero-istočnom zidu atrijuma, u donjim zonama se sačuvao sloj dekorisanog maltera koji je u veoma trošnom stanju. Pokušaji da se malter sačuva u većim komadima ili in situ nisu bili uspješni.
Stilobat je većim dijelom devastiran a sastojao se od plinte na koju se naslanjala profilisana stopa i ortostata izgradjenog od velikih kamenih blokova nejednakih dimenzija. Jezgro podijuma, prostor izmedju pravougaone konstrukcije ortostata je bio popunjen isključivo rječnim oblucima povezanim krečnim malterom, na taj način formirajući bazu cele ili naosa. Očigledno je da ovi obluci potiču iz korita rijeke Morače. Ovako formirana cela je imala pravougaonu osnovu dimenzija oko 7x9,5 m. Pod cele je od maltera debljine cca 0,06 m. i na njemu su se u sjevernom dijelu uz sjeverni zid cele, sačuvale manje zone mozajičkog poda. Sačuvani djelovi mozajičkog poda su dekorisani uglavnom bijelim i crnim teserama u vidu geometrijskog motiva. U sjevero zapadnom uglu se sačuvala i prva zona sjevernog zida cele a sudeći po brojnim nalazima malih obojenih fragmenata maltera ovaj zid je bio oslikan.
Cela je na nekoliko mjesta prekopavana , lako je uočiti mjesta na kojima je izvršena nasilna devastacija. Najvjerovatnije se radi o pokušajima otkrivanja eventualne kripte hrama radi njene pljačke. Jednu od uočenih jama smo ispraznili i ona je bila dubine oko 1,5 m. Na dobijenim profilima se vidjelo da je baza cele u potpunosti formirana od oblutaka.
Pročelje hrama, pronaos i stubište nisu sačuvani pa je u ovom trenutku teško donositi adekvatne zaključke. Na osnovu ostataka donje temeljne zone stilobata mogu se predpostaviti dimenzije hrama koje iznose cca. 7 x 14,5 m. Na poziciji sa kojoj bi trebalo da počinje stepenište pronadjena je veća količina ulomaka arhtravne grede i zabata hrama. Pronadjena su i oba bočna akroterija od kojih je onaj koji se nalazio na jugozapadnom uglu hrama u potpunosti očuvan. Centralni akroterij je polomljen i pranadjen je njegov manji dio. Sva tri akroterija su bili brižljivo dekorisana u vidu centralne rozete sa akantusovim lišćem. Jedan veći kameni fragment oblikom podsjeća na zapadnu “polovinu” zabata na kome nema dekoracije. Tokom istraživanja sprovedenih u jesen 2009. g. na jugozapadnoj strani u blizini hrama je pronadjen dio korintskog kapitela pa bi se moglo predpostaviti da su stubovi hrama bili isklesani u korintskom stilu. -
en
In the fall of 2010, a Public institution Museums and Galleries of Podgorica carried out archaeological research at the Doclea site. These researches completely revealed the preserved above-ground construction of the capitoline temple. On the west side, its foundation was partially discovered. It was determined that the rear part of the stylobate (northern), at least on the western side, rests on a deeply buried foundation wall formed of faced stone whose height is about 1.7 m. In the north-western part, the height of the temple is the highest, so together with the part of the north wall of the cella, it is about 1.5 m. It is evident that the facade of the temple with the southern third of the cella with its plinth rests on the intact, original ground, which is elevated by about 1 m above the rest of the space, e.g. the decumanus . The courtyard (atrium) was entered from three sides (east, west and south). The entrances from the south, from the main street, were primary and most luxurious. It is evident that all entrances were reconstructed at various stages, closed or narrowed, which makes it considerably difficult to create a complete picture of the original appearance of the portico. The courtyard is almost square in shape, measuring 21x22 m. Most of the courtyard was paved with treated stone slabs, mostly rectangular in shape, of which those placed along the perimeter of the pavement are somewhat narrower and a deeper drainage channel is finely carved in them. By contrasting them, a rectangular free space was formed, which most likely served as the base of the altar in front of the temple. The sidewalk extends from the temple steps to the south. Its maximum length is about 15 m, and width (east-west direction) about 10 m. In the north, the sidewalk was limited by a wall, probably a boundary, on which we found a less finely worked pillar on the east side of the cella. The wall extends in an east-west direction in relation to the cella and is built of faced stone, and in some places there are preserved remains of painted plaster.
The temple was built in the central part of the sanctuary which is not yet fully defined and its dimensions are approximately 50 m. Along the Decumanus (east-west), while to the north (the cella is not defined) it reaches a length of 40 m. The central space is accessed from the west and south, and probably from the east. It defines a series of rooms with a porch facing the streets. The rooms and porch on the west side are mostly destroyed and can be seen mostly in the foundation zone, while a number of rooms on the south side represent parts of the former spacious portico which in later stages underwent many alterations and changed its primary role. The porches were about 3.2 m wide, and the rooms next to them about 7 m. The faced stone walls are connected with mortar in regular courses 0.5 m high, and have been preserved to a maximum height of about 1 m. Considering the quality of the masonry, it is easy to see the places where the rebuilding and "patching" were done. The interior walls of these rooms as well as the walls of the atrium were painted, and numerous fragments of painted plaster were found next to them in the layer of construction rubble. On some walls, and especially on the north and north-east walls of the atrium, a layer of decorated plaster has been preserved in the lower zones, which is in a very friable condition. Attempts to preserve the mortar in larger pieces or in situ have not been successful.
The stylobate was mostly destroyed and consisted of a plinth on which a profiled foot rested and an orthostat built of large stone blocks of unequal dimensions. The core of the podium, the space between the rectangular construction of the orthostats, was filled exclusively with river pebbles connected with lime mortar, thus forming the base of the cella or nave. It is obvious that these pebbles originate from the Morača riverbed. The cella formed in this way had a rectangular base measuring about 7x9.5 m. The floor is made of mortar about 0.06 m thick, and on it, in the northern part along the northern wall of the cella, smaller zones of the mosaic floor have been preserved. The preserved parts of the mosaic floor are decorated mainly with white and black tessera in the form of a geometric motif. The first zone of the north wall of the cella has been preserved in the north-west corner, and judging by the numerous finds of small colored fragments of plaster, this wall was painted.
The cella was dug up in several places, it is easy to see the places where the violent destruction was carried out. Most likely, these are attempts to discover a possible crypt of the temple.. We emptied one of the observed pits and it was about 1.5 m deep. The obtained profiles showed that the base of the cella was completely formed of pebbles.
The facade of the temple, the pronaos and the staircase have not been preserved, so it is difficult to draw adequate conclusions at this time. Based on the remains of the lower foundation zone of the stylobate, the dimensions of the temple can be assumed to be approx. 7 x 14.5 m. At the position from which the staircase should start, a larger quantity of fragments of the architrave beam and the gable of the temple were found. Both side acroteria were found, of which the one located on the southwest corner of the temple is completely preserved. The central acroterion was broken and a small part of it was found. All three acroteria were carefully decorated in the form of a central rosette with acanthus leaves. One larger stone fragment resembles the western "half" of the gable, which has no decoration. During the research conducted in the fall of 2009. on the southwest side near the temple a part of the Corinthian capital was found, so it might be supposed that the pillars of the temple were carved in the Corinthian style. - Summary Author
- Dragan Radović
- Director
- Mile Baković
- Research Body
- Muzeji i galerije Podgorice
Media
- Name
- Doclea
- Year
- 2012
- Summary
-
me
U periodu od 01. do 10. marta 2012 godine sprovedena su topografska istraživanja koja su za cilj imala snimanje ostataka bedema i vidljivih arhitektonskih objekata antičke Dokleje. Ovim aktivnostima je obuhvaćen rad na terenu: fotografisanje sačuvanih particija (djelova) bedema i snimanje geopozicionih tačaka. Interpretacija dobijenih podatka predstavljena je u vidu članka u Zborniku radova Nova antička Duklja III.
Cilj snimanja je bio da se stvori jedinstvena karta nalazišta, kako bi se jasnije sagledale tačne proporcije i izračunala površina koju je zahvatao gradski areal Duklje. Nužnost ovog snimanja leži u činjenici da je urbanistička mapa Dokleje poslednji put urađena početkom XX vijeka i objavljena u djelu P. Stikotija 1912 godine. Instrument koji je korišćen pri snimanju je totalna stanica marke Leica TCR407. U toku terenskog rada prikupljeno je više od 1000 tačaka. Za početne geo-referentnte tačke uzete su tačke postavljene od strane Željeznice Crne Gore, na stopama stubova želježničke pruge koja prolazi preko lokaliteta. Na osnovu njih prenesene su pomoćne tačke koje su poslužile da es snimi cijela trasa bedema. Težište snimanja se baziralo na snimanju bedema iz razloga slabe očuvanosti istog. Pored toga snimljeni su i vidljivi - konzervirani objekti koji se nalaze u ograđenom prostoru: forum i civilna bazilika, velike i male terme i kapitolni hram. Nakon terenskog dijela rada pristupilo se obradi podataka na kompjuteru.
Uklapanjem snimljenih podataka iscrtano je trenutno stanje objekata koji su snimljeni. Ovom prilikom neki objekti kao npr. kapitolni hram su po prvi put inkorporirani u urbanistički plan Dokleje. Koristeći Stikotijev plan a na osnovu orijentacionih tačaka koje su uzete na terenu za neke objekte, uklopljeni su u planu i objekti koji su istraživani sa kraja XIX vijeka a koji su danas u ruševinama ili prekriveni nasipom želježničke pruge. Time je dobijena idealna rekonstrukcija plana grada pri kojoj su greške moguće u particijama bedema koja su jako devastirane i u tačnom položaju objekata koji nisu vidljivi na terenu i za koje se orijentacione tačke nisu mogle da se snime. -
en
During the period from March 1st to March 10th 2012, a topographical survey was carried out with the aim of recording the wall remains and visible architectural objects of ancient Doclea. The field work also consisted of recording the preserved sections of the wall and registering these with geopositioning. The interpretation of the received data was presented as an article in the Collection of New Ancient Doclea III.
The goal of the survey was to create a unique site map, so that the exact proportions could be viewed and the area of Doclea city could be calculated. The necessity of this recording lies in the fact that the last urban map of Doclea was done in the beginning of the 20th century and published in P. Sticotti’s work of 1912. During the field work, over 1000 points were collected using a total station TCR407. For the starting geo-reference points, the points set up by the Montenegro Railways were taken and used as stations for recording the whole wall. The main project was focused on the wall, which is poorly preserved. Also, the visible, conserved structures in the surrounded space were recorded: the forum, the civic basilica, the large and small thermal springs and the capitoline temple. After field work, there was computer data processing.
On the new plan, the current status of the structures was recorded: some buildings such as capitoline temple being incorporated for the first time into the Doclea urban plan. With the use of Sticotti’s plan, based on the oriented points which were taken in the field for some structures, additional buildings recorded at the end of 19th century were included in the plan. Many of these structures are in ruins today, or covered with the material used for the railway. The result was the reconstruction of the city plan, with possible mistakes regarding parts of the wall, which was badly destroyed, and those objects whose position was no longer visible in the field, and for which it was not possible to recover the orientation. - Director
- Dragan Radović
- Research Body
- PI Museums and Galleries of Podgorica
- Funding Body
- Council of Podgorica
Media
- Name
- Doclea
- Year
- 2017
- Summary
-
me
The is no sumArheološka istraživanja na lokalitetu Doclea obavljena su u periodu između 24. juna i 21 jula 2017. godine. Nastavljeno je iskopavanje prostorije 12/IX (dim. 14,6 x 6m) koja se nalazi istočno od hramovskog kompleksa a koja je započeta s istraživanjem prethodne godine. Nastavljeno je istraživanje slojeva čija se starost može odrediti u kasnu antiku, najvjerovatnije IV vijek, kada prostorije oko hrama, pa i ova 12/IX, dobijaju drugu namjenu i najvjerovatnije služe kao radionice za izradu predmeta od stakla.
Kasnoantičkoj fazi života na ovom prostoru odgovara popločan pod otkriven u sjeveroistočnom uglu prostorije (sl. 2), temelji staklarske peći u jugoistočnom uglu kao i malterne površine odnosno ostaci od nekada malternog poda koje su otkrivene u nekim djelovima prostorije.
Najbogatiji sloj arheološkim materijalom je sloj SJ 10037, u kojem je otkriveno obilje keramike, stakla, kostiju i kao i dosta bronzanog novca, koštanih igala i stalenih narukvica i prstenja. Čitav sloj, vjerovatno predstavlja nabačaj zemlje kada su podovi prostorije probijeni odnosno kada je prestao život na ovom prostoru. Nista manje bogat materijalom je i sloj ispod prethodnog koji je vodjen pod brojem 10 053. Nalazi novca u njemu su jako brojni i različitog datovanja između 2. i 4. vijeka. Od ostalih arheloških nalaza treba izvojiti kockicu za igru napravljenu od kosti. Ovaj sloj predstavlja nivelaciju terena koja je uslijedila neposredno prije zidanja radionice. Tom prilikom nekoliko spolija deponovano je u JI ugao prostorije od kojih se izdvaja skoro ucijelo sačuvani kameni stub.
mary for this season. -
en
The i Archaeological excavations at the Doclea site were conducted between June 24 and July 21, 2017. The excavation of the 12 / IX room (dimensions 14.6 x 6m) that is located east of the temple complex, which started with the research of the previous year, has continued. The research of layers whose age can be determined in late antiquity, probably the 4th century, when rooms around the temple, even this 12 / IX, get a different purpose and most likely serve as workshops for making glass items.
The late antique phase of life in this space corresponds to the tiled under the found in the northeast corner of the room (Figure 2), the foundation of the glass furnace in the southeast corner, as well as the mortar surface, or the remains of the former mortar floor that were discovered in some parts of the room.
The richest layer of archaeological material is a layer of SJ 10037, in which a plethora of ceramics, glass, bones and as well as plenty of bronze coins, bone needles and sturdy bracelets and rings. The entire layer is likely to be the fork of the earth when the floors of the chamber have been devastated or when life has ceased in this area. Nothing less rich in material is also a layer below the previous one, which is kept under the number 10 053. Findings of coins in it are very numerous and different dating between the 2nd and 4th centuries. Of the other archaeological findings, a bone-dice game should be made. This layer represents the leveling of the terrain that followed immediately before building the workshop. On that occasion, several layers were deposited in the JI corner of the room, from which the almost preserved preserved stone pillar was extracted.
s no summary for this season. - Summary Author
- Miloš Živanović
- Director
- Lenka Bulatovic
- Research Body
- Muzeji i galerije Podgorice
Media
- Name
- Doclea
- Year
- 2018
- Summary
-
me
Arheološka istraživanja na lokalitetu Duklja (Doclea) obavljena su u periodu između 28. maja i 22 juna 2018. godine. Nastavljeno je sa iskopavanjem prostorije 12/IX (dim. 14,6 x 6m) koja se nalazi istočno od hramovskog kompleksa a koja je započeta s istraživanjem dvije godine ranije.
Starost prostorije određena je velikim brojem otkrivenog novca koji je jasno smiještaju u kasnu antiku tačnije u prvu polovinu IV vijeka. Postavljene pretpostavke u vezi njene upotrebe povezuju je sa radioničarskim kompleksom u kojem su se izrađivali/prodavali proizvodi od stakla.
Kasnoantičkoj fazi života na ovom prostoru odgovara popločan pod otkriven u sjeveroistočnom uglu prostorije, temelji staklarske peći u jugoistočnom uglu kao i malterne površine odnosno ostaci od nekada malternog poda koje su otkrivene u nekim djelovima prostorije.
U ovogodišnjoj kampanji se okončalo sa istraživanjem njenog kasnoantičkog horizonta. Istraživanje je obuhvatilo iskopavanje tamnomrkog sloja koji je vodjen pod brojem 10 053. Nalazi novca u njemu su jako brojni i različitog su datovanja u rasponu između I i IV vijeka. Ovaj sloj predstavlja nivelaciju terena koja je uslijedila neposredno prije zidanja radionice. Vremenu izgradnje takođe pripadaju nekoliko mušnica odnosno prostora gdje se miješao malter kao i veća jama (SJ 10 055) u kojoj je gašen kreč. Još jedna stratigrafska cjelina otkrivena u ovoj prostoriji predstavlja veću otpadnu jamu prečnika 2m u kojoj je bačena velika količina kuhinjskog posuđa i životinjskih kostiju. U većem dijelu prostorije stiglo se do rimskog sloja iz II vijeka, čija će buduća iskopavanja pokazati u kakvom su odnosu sa kasnoantičkim horizontom.
Od ostalih pokretnih nalaza iz prostorije 12/ IX osim pomenutog novca treba izdvojiti srebrni prsten, bronzanu cjelovitu fibula, koštane igle i stilus.
Osim prostorije 12/13 započeta su istraživanja zapadnog dijela prostorije 13/IX (dim. 11 x 8m) koja se nalazi odmah istočno. Uklonjeni su površinski slojevi u cijeloj površini prostorije pri čemu je otkriven sloj urušenog krova i veliki ulaz (širine 2, 90m) sa glavne gradske ulice cardo maximus. Prostorija je na zapadnoj strani bila podijeljena na dvije odaje. U južnoj odaji otkriven je pod u koji je inkorporiran mozaik otkrivenih dimenzija 3,30 x 1,50m. Mozaik je ukrašen u duhu kasne antike, izdijeljen geometrijskim motivima i poljima i pletenicama u bojama crne, bijele, crvene, roze, zelene. Nalazi novca otkriveni direkno na podu svjedoče da je i ova prostorija korišćena u prvoj polovini IV vijeka.
U sjevernoj odaji takođe je otkriven pod koji je rađen u mješovitoj tehnici upotrebom malter i opeka. Međutim, pod je u južnem dijelu probijen i uništen ukopavanjem sloja SJ 10063. U tom sloju otkrivena je razvučena ostava od 91 novčića u emisiji kovanja od Konstantina I do Valentinijana II. Osim rimskog novca ostava je sadržala i manji broj nalaza od gvožđa i bronze između kojih se ističu nož većih dimenzija, djelovi brave i karike i djelovi nakita.
The is no summary for this season. -
en
Archaeological research at the site Doclea was carried out between 28 May and 22 June 2018. It was continued with the excavation of the 12 / IX room (dimension 14,6 x 6 m) located east of the temple complex, which was started by research two years earlier.
The age of the room is determined by the large number of discovered money that is clearly housed in late antiquity in the first half of the 4th century. The assumptions regarding its use are connected with the workshop in which the glass products were made / sold.
The late antique phase of life in this area corresponds to the tiled under the uncovered in the northeast corner of the room, the foundation of the glass furnace in the southeast corner, as well as the mortar surface, or the remains of the former mortar floor that were discovered in some parts of the room.
This year's campaign ended with the exploration of its late antique horizon. The research involved the excavation of the dark-brown layer, which is led under the number 10 053. Findings of money in it are very numerous and vary in dating between the 1st and 4th centuries. This layer represents the leveling of the terrain that followed immediately before building the workshop. Construction times also belong to several creak or areas where the mortar was mixed as well as the larger pit (SJ 10 055) in which the lime was extinguished. Another stratigraphic entity discovered in this room represents a larger 2m pit waste pit, where a large amount of kitchen utensils and animal bones were thrown. In the greater part of the room it reached the Roman layer from the 2nd century, whose future excavations show the relationship with the late antique horizon.
Of the other movable findings from room 12 / IX, besides the mentioned money, silver ring, bronze whole fibula, bone needles and stylus should be extracted.
In addition to the room 12/13, the research of the western part of the room 13 / IX (dimension 11 x 8m) was started, which is located immediately east. The surface layers were removed in the entire surface of the room, with a layer of ruined roof and a large entrance (width 2, 90m) from the main city street cardo maximus. The room on the west side was divided into two chambers. In the southern section, a floor was discovered under which a mosaic of open dimensions of 3,30 x 1,50m was incorporated. The mosaic is decorated in the spirit of late antiquity, divided by geometric motifs and fields and braids in colors of black, white, red, pink, green. Findings discovered directly on the floor testify that this room was also used in the first half of the 4th century.
In the northern chamber was also discovered under which was made in mixed technique using plaster and bricks. However, the floor is broken in the southern part and destroyed by the burial of the SJ 10063 layer. In this layer, a stretcher of 91 coins was discovered in a forging show from Constantine I to Valentine II. In addition to Roman money, the pantry contained a smaller number of finds of iron and bronze, among which a knife of larger dimensions, parts of locks and links and parts of jewelry were pointed out.
The is no summary for this season. - Summary Author
- Miloš Živanović
- Director
- Lenka Bulatovic
- Research Body
- Muzeji i galerije Podgorice
Media
-
Hay, Kay, Pett 2008S. Hay, S. Kay, L. Pett, 2008, Geophysics at Doclea (Montenegro). Poster presented at International Congress of Classical Archaeology - XVII. Meetings Between Cultures in the Ancient Mediterranean, 22-26 September 2008, Rome.
-
Munro et al. 1894J.A.R. Munro, W.C.F. Anderson, J.G. Milne, F. Haverfield, 1894, On The Roman Town Of Doclea, in Montenegro in Archaeologia LV: 33-92.
-
Sticotti 1913P. Sticotti, 1913, Die römische Stadt Doclea in Montenegro, Kaiserliche Akademie der Wissenschaften, Schriften der Balkankommission, Antiquarische Abteilung 6, Wien.


















